Moj novi unuk postaje sve ljepši, slađi i zanimljiviji. Vidjela sam ga u subotu, ali ne mogu dočekati slijedeću subotu da ga opet odem vidjeti ( ne živimo u istom gradu.)

   Jučer je u našemu malom mistu organiziran slikarski extempore. O samoj organizaciji i organiziranju, potom, ali meni je najvažnije da mi je to bio poticaj da slikam. Nešto su me spopale muhe, uglavnom zato što sam mislila na bajku o krojaču i sedam muha koje je jednim udacem. A na kraju ispao je kruh sa muhama pod naslovom: "Kruha svima!" Pa evo ga. Nagradu je dobio netko drugi.

I da, nisam zaboravila da je danas bivši Dan mladosti.

Koliko vam se puta desilo da mislite na nekoga i baš ga sretnete? Više od jedan put, vjerujem, osim ako niste jako mladi. Dobro, mislite onda kad postoji mogućnost da sretnete tu osobu, ali mogućnosti da je ne sretnete je više :). Pa da, srela sam moga druga, i jako, jako sam se obradovala. Sjetila sam se onda jedne davne reklame u kojoj se dva prijatelja koji se dugo nisu vidjeli iznenada sretnu i kako sam im zavidila i željela da se to i meni jednom desi. Eto, želje se ispunjavaju baš onda kad prestaneš misliti na njih. Zato ću prestati željeti da dobijem milion dolara, i to odmah :)))

A zašto ove klizaljke? I to dvije lijeve? On će znati :)))

U subotu nam je bila godišnjica braka i sajam cvijeća u Puli. Baš mi se to zgodno poklopilo. Otišli smo na sajam i na ručak poslije. Na sajmu sam, naravno, kupila dva-tri cvjetića iako sam na ulazu rekla samoj sebi da neću ništa trošiti jer cvijeća imam već dovoljno. Ne, ne mogu cvijeću odoliti i bolje da sam šutjela. A mogla sam kupiti i kamenje, jer i to se prodaje na sajmu !!! Već smo toliko lijeni da nam se ne da ni kamenje skupljati. Ma kužim ja da je to za ukrašavanje velike površine, pa su se trgovci dosjetili, ali ipak, kamenje na prodaju?! Još ćemo doživjeti da će se i zrak prodavati.

U zadnje vrijeme, kako se bliže izbori, češće se pitam: kad bih, na primjer bila u organima lokalne  vlasti, što bih željela izmijeniti u našoj regiji, pa i u našoj državi, koliko je moguće s tog mjesta. I da li je uopće moguće išta poduzeti kao običan član nekog upravnog tijela? Mislim, dođeš na sastanak, dobiješ dnevni red i glasaš, rjeđe po svom nahođenju, češće kako ti nalaže stranačka stega, ako pripadaš nekoj stranci ili skupini koja te je delegirala. Istina, možeš pokretati i sam-a neka pitanja, e pa, bih li ja pokretala i što? A puno mi stvari ide na živce. A i ne glasa mi se po direktivi, ali pustimo to. Da li bih, na pr. predložila da se ne izgrade golf tereni, iako se to čini gotova stvar? Mislim da su štetni koliko god da izgledaju korisni za elitni turizam. Mislim da se devastira prirodni okoliš sa dalekosežnim posljedicama. Svakako, morala bih pronaći dokumentirane argumente (ili je ovo možda neka vrsta pleonazma?) Argumenti moraju biti dokumentirani. Bih li na pr. bila toliko hrabra i postavila pitanje smijenjivanja nekog ministra ( nećemo sad poimence, ima ih više koje bi trebalo smijeniti.) Može li se to iz lokalne samouprave. Mislim da bi se moralo moći, jer ministri su za cijelu državu. Bih li podržala razne protestne skupine, na pr sada studente, jer stvarno mislim da obrazovanje ne smije biti samo za bogate. Već su nam poznati politički sustavi u kojima se vladajuća klasa replicira iz vlastitih redova, pa iako se to zove "demokracija", više sliči na aristokraciju. A znamo iz kojih su redova potekli naši "aristokrati" i kakvog su mentaliteta. A lokalnih neuroza ima koliko hoćeš. Možda bih se obratila blogerskom narodu kojem i sama pripadam, vjerujem da bi bilo jaaaako dobrih ideja :))))

... je bilo magle. Proljeće je konačno došlo. Nije doduše kao u onom filmu: "Proljeće je došlo u stan moga brata Charlie-a" u kojem muž i žena ubiju njezina ljubavnika, pa ga onda, ljubeći se i mazeći usput, što bi predstavljalo proljeće u njihovu stanu, samelju na flajš mašinu, ali hvala bogu da nije tako :))) Film je bio prikazan na festivalu kratkog filma u Puli, jedne davne 197i neke. na tom je festivalu bilo odličnih filmova, ne znam održava li se još, ali ako da, preporučam filmofilima da ga posjete. Kad god netko spomene da je proljeće došlo, moram ga se sjetiti sa smješkom na usnama, do dana današnjeg utisak ovog crnog humora nije oslabio. Pitam se zašto? Što to ima u meni da se mogao prilijepiti tako jako ? Bolje ne odgovarati ni sam sebi na ovakva pitanja :))))))

...svuda oko nas, i u nama, u mojim kostima i mišićima, žulja me i boli, ne da mi da se krećem ni da mislim. Osim magle i kiša, kažu metorolozi  - greben anticiklone se približava...blablabla...ništa ja to ne osjećam, inače bih već skakutala ( uvjetno rečeno). Dolina ispod mog balkona vječno je u magli.

...kada ne znam postojim li stvarno ili sam samo svoja misao o meni. Ništa originalno, ali čudno kad te spopadne osobno.

Ove prve su tvorničke lutke za lutkarsku predstavu, a ove druge su lutke koje su izrađivale "Curice iz naše ulice" za predstavu "Manekenke". Jako mi fali lutkarstvo kome sam bila posvetila dobrih 6-7 godina svog života.

drugo ništa neću dodati, sve je tu :)